Znate li šta je sindrom bijelog viteza? Mnogi ga imaju, a ne znaju zašto ni kako sebi pomoći

Kod sindroma bijelog viteza radi se o dubokoj potrebi da spasite i pomažete druge, međutim prvo bi trebali moći pomoći sebi.

Pružiti ruku i pomagati onima kojima je potrebno dobro je i plemenito, ali ne biste svoj život trebali podrediti spašavanju drugih. Ova nepresušna potreba može se iscijeliti samo na jedan način – mislite na sebe.

Uhvatite se ukoštac sa svojim unutarnjim svijetom, pokušajte pronaći i razumjeti vlastite slabosti kako biste ih mogli pobijediti i osvijetliti prvenstveno svoje najmračnije dijelove.

Sindrom bijelog viteza tipičan je za mnoge koji su se tijekom života suočili s nekom vrstom napuštanja. Njihova potreba za spašavanjem drugih najčešće je kompulzivna, pa i onda kada se čini da to ne rade uvijek na najbolji način. Navedeni sindrom ukazuje na one koji osjećaju jaku potrebu da misle previše na druge, da im pomognu i pokušaju riješiti njihove probleme.

Ovaj stav najčešće potječe od iskustava napuštenosti, trauma ili neuzvraćenih osjećaja. Svi poznajemo barem jednog takvog pojedinca, nekoga ko otkriva potrebe drugih. Ponekad njihova pomoć djeluje poput do nametljivosti.

U protivnom, možemo biti zahvalni na iskrenom i predanom altruizmu ‘spasitelja’.

Sindrom bijelog viteza odnosi se na one koji većinom skrivaju vlastite rane, nikad razriješene petlje i čvorove. Ovaj sindrom opisali su 2015. psiholozi i profesori Sveučilišta Berkeley, Mary C. Lamia i Marilyn J. Krieger.

Karakteristike sindroma bijelog viteza

U bajkama pojavljuje se vitez na bijelom konju koji spašava djevojku u opasnosti. U stvarnom životu, ovaj lik može biti bilo ko – muškarac ili žena, a često mu je najveća težnja upustiti se u odnose s ‘povrijeđenim’ ili ranjivim pojedincima. Ta će im veza omogućiti da se osjećaju korisnima, da iscijele odabranika i da ga učine jačim.

PROČITAJTE  Zašto se većina ljudi ne sjeća svojih snova?

No, nažalost, povrijeđeni rijetko uspijevaju iscijeliti one oko sebe, naprotiv, njihova rana često raste i njihove traume i patnje izgledaju sve veće. Pokušaji iskupljenja nerijetko ih frustriraju i uzrokuju im dodatnu nesreću.

Što se krije iza sindroma bijelog viteza

Uzroci pokretanja sindroma su pretežito prošlost koju čine zlostavljanje, autoritarni roditelji ili nedostatak zdrave ljubavi tokom djetinjstva. Proživljavanje različitih iskustava napuštenosti, kako na nivou porodice, tako i od strane partnera, obično je okidač.

Pokreće ga strah od ponovnog doživljavanja iste ili slične emocionalne distance, od povrijeđenosti, izdaje i napuštanja. Radi se o posebno krhkim osobama s velikom sklonošću ka frustracijama, uvrijeđenosti ili razočarenjima – često i zbog ‘beznačajnih’ postupaka.

Kod njih se nerijetko očituje nisko samopoštovanje i doza nesigurnosti. Imaju poteškoća i s razlikovanjem emocionalnu stvarnosti drugih od svoje vlastite. Problem im je postaviti granice i stoga se često identificiraju s onima koji pate, onima koji su zabrinuti ili uplašeni. Ono što se međutim često događa je da svojim stavom pojačavaju patnju drugih.

Pokazuju i tendenciju ka izgradnji visoko ovisnih ljubavnih odnosa. Nastoje biti partnerov temeljni oslonac, izvor ‘hrane’, odnosno druga nezamjenjiva polovica. Takvi odnosi najčešće rezultiraju nesrećom i emocionalnim povredama za obje strane.

Vrste bijelih vitezova

Sindrom bijelog viteza se ne manifestira na jedan način – u stvarnosti pokriva cijeli spektar ponašanja.

Snažno empatičan bijeli vitez – u tom slučaju osoba uspostavlja neumjerenu emocionalnu vezu s partnerom ili s drugim. Ovo se često pretvara u izvor ekstremnih strahova pa dolazi do ljubomore, želje za kontrolom, tjeskobe zbog izdaje i sličnih stanja.

Idealistički bijeli vitez – on je lik koji traži one koje će spasiti ili iscijeliti. Želi stvoriti savršeno, idealno biće. Odgovornost za postignuto poboljšanje omogućit će mu, da uživa ‘u slavi’.

PROČITAJTE  Ova navika ubrzava starenje mozga

Uplašeni bijeli vitez – ovo je najproblematičnije ponašanje. Radi se o pojedincu koji je doživio duboku traumu poput zlostavljanja, maltretiranja… Pogođeni osjećaju potrebu da pomažu drugima, ali ne znaju kako ju pružiti.

‘Uravnoteženi’ bijeli vitez – radi se o usredotočenom i punom poštovanja spasitelju koji zna slušati; nudi pomoć, ali poštuje drugoga i nastoji sve učiniti najboljim mogućim. Međutim, to još uvijek spada u kompulzivno ponašanje i nije i dalje prikladno.

Bijeli vitez bi trebao spasiti samo jednu osobu – sebe

Biti ‘uravnoteženi’ bijeli vitez ne oslobađa nas pravog problema i suočavanja s tuđim bitkama. Pomagati onima kojima je to potrebno i pružiti ruku pomoći onima koje volimo dobar je i plemenit čin, ali nitko ne zaslužuje se posvetiti spašavanju isključivo drugih, piše Atma.