Za normalnu aktivnost zglobova potrebna je tekućina, no što kad je ima previše?
Voda u koljenu ozbiljan je problem koji muči nemali broj ljudi. Ovdje ćemo pojasniti kako i zašto nastaje te kako se može tretirati. Koljeno je najveći zglob u ljudskom tijelu, najkompliciranije je građe i zglob koji se najčešće ozljeđuje. Koljenski zglob je vrlo pokretljiv. U njemu se vrši fleksija (savijanje), ekstenzija (pružanje) te vanjska i unutarnja rotacija.
Zglobna hrskavica je hijalina hrskavica koja je čvrsto sraštena uz kost, a površina joj je glatka i sjajna. Debljina je hrskavičnog sloja različita, ali u prosjeku iznosi 2-5 milimetara. Iznimno zadebljana mjesta mogu se naći na iveru (6 milimetara).
Prehrana hrskavičnog sloja vrši se dijelom s pomoću zglobne tekućine, a dijelom difuzijom iz kapilara sinovijalne membrane. Budući da koljeno stabiliziraju navedeno meko tkivo, a oba zglobna tijela su konveksna ozljede koljenskog zgloba su česte. Hrskavica koljena je tkivo koje nema krvne ni limfne žile, te nema svojstvo regeneracije, pa ju moramo čuvati i sprječavati artrotske promjene koljena.
Voda u koljenu: šta stoji iza simptoma?
Za normalnu aktivnost zglobova potrebna je tekućina kako bi se smanjilo trenje tokom pokreta i omogućile nesmetane kretnje u zglobu. Zglobna tekućina je prisutna u maloj količini, ali ako se pretjerano akumulira, nastaje izljev u zglob. To je stanje prilikom kojeg se nakuplja tekućina u područjima mekog tkiva te se kao posljedica pojavi oteklina. Izljev u zglob nije dijagnoza već simptom neke od bolesti koštanozglobnog sistema ili stanja nakon ozljede.
Najčešći uzroci otoka koljena su ozljede u području koljena. Izljev u zglob može biti i krv, što onda nazivamo hemartrosis. Izljev krvi u koljenu može nastati prilikom uganuća, iščašenja ili prijeloma kosti u području koljena.
Ako je krvarenje značajnije a količina krvi u zglobu veća, pregledom se može ustanoviti oteklina zgloba. Bolesnik s izljevom krvi u zglob mora mirovati, a veće se količine krvi moraju evakuisati.
Moguće su ozljede unutarzglobnih struktura i bez evidentnog vanjskog uzroka. Kod izljeva se može raditi o povećanom stvaranju zglobne tekućine radi iritacije, najčešće mehaničke. Naprimjer, ukoliko postoji oštećenje hrskavice, tijelo će nastojati smanjiti trenje oštećenog dijela na način da viškom tekućine u zglobu malo razdvoji glavicu i čašicu koljena. Drugi reaktivni otoci su također mogući, ali rijetki, poput infekcije.
Kada je potrebna punkcija
Punkcija je medicinski postupak evakuacije otoka iz zgloba putem igle i šprice. Kod krvnih otoka dobro je taj postupak učiniti što prije, jer se krv u zglobu resorbira vrlo sporo, a može i usporiti cijeljenje ostalih tkiva. Kod reaktivnih otoka, pogotovo onih uzrokovanih hrskavičnim oštećenjima, punkcija najčešće donese samo kratkotrajno rješenje, jednostavno zato što njen uzrok još uvijek provocira nastajanje novog otoka. Tako se često, uz punkciju izljeva, u zglob aplicira i protuupalni lijek kako bi prekinuo začarani krug iritacije i generiranja viška tekućine u zglobu.
Punkcija nije štetna za zdravlje, iako minimalni rizik od infekcije uvijek postoji, kao uostalom i kod svih injekcija.
Ciste koljena se ne smanjuju punkcijom.
