Migrena je dobroćudna, ponavljajuća glavobolja i nije simptom ničega drugog. Najpoznatija i jedna od najčešćih vrsta glavobolje koja se javlja periodično i od koje pati između osam i 20 posto ljudi. Bolesnik nema nikakvih simptoma između napada. Učestalost je različita u različitim klimatskim područjima, a ovisi i o dobi, spolu te načinu života. Češća je u gradskim sredinama, ili se barem u gradu bolesnici češće javljaju ljekaru, i kod žena (dva do tri puta češća nego kod muškaraca, jer većina istraživanja nalazi uzrok u povezanosti djelovanja hormona i pojave napada migrene (migrenski napad najčešće su povezani s menstruacijom, bilo na početku, u sredini ili na kraju ciklusa).
Iako je rjeđa u djetinjstvu i u osoba treće životne dobi, može početi već u djetinjstvu i trajati do sedamdesete godine. Većina ljudi koji boluju od migrene prvi napad doživi prije dvadesete godine, a otprilike jedan od osam i prije desete godine. Migrena se rijetko javi prvi put nakon pedesete godine.
U Evropi od migrene boluje najmanje 65 miliona ljudi, što uzrokuje milione izgubljenih radnih dana. Migrena, uza zdravstvene, ima i jasne društveno-ekonomske implikacije.
Zašto nastaje
Od vremena Mezopotamije i poeme u kojoj je zli duh Tiu bio odgovoran za nastanak migrene, rasla je naša imaginacija o tom misterioznom poremećaju, ali i naučna znatiželja. Brojna su istraživanja, posebno nedavno, s razvojem medicinske tehnologije i brojnih dijagnostičkih i laboratorijskih metoda, omogućila detaljnije razotkrivanje uzroka nastanka i mogućnosti liječenja migrene. Ipak, definitivni uzrok nastanka migrene još nije sasvim jasan.
Još je Harold Wolff, koristeći se tehnološkim mogućnostima svojega doba, pokušao dati jedinstvenu teoriju nastanka glavobolje. Smatrao je da je aura u migreni posljedica sužavanja krvnih žila (vazokonstrikcije), a glavobolja rezultat pojačana širenja krvnih žila (vazodilatacije). Bol se pojačava izlučivanjem tvari, nađenih u okolici bolnih žila, koje snižavaju prag njezina podražaja. Također je smatrao da je tenzijska glavobolja rezultat prekomjerne mišićne kontrakcije.
I vaskularna teorija migrene i teorija pojačane mišićne kontrakcije u glavobolji tenzijskog tipa zamijenjene su novim pristupom nastajanja bolnih stimulusa i njihovim odašiljanjem iz mozga, uz upalni nadražaj živaca te posljedično djelovanje na stjenku krvnih žila. Opisuje se i važnost neurotransmitera 5-hidroksitriptamina (hemijska tvar koja posreduje u prijenosu podražaja u mozgu), čija se količina smanjuje u napadu migrene. Istraživanja i dalje traju i svakim danom možemo očekivati nove spoznaje.
Okidači za pojavu migrene
Neki autori navode da se migrena javlja češće kod određenog tipa osoba – koje su posebno inteligentne, ambiciozne, temperamentne, osjetljive, s previše obveza koje žele završiti u prekratkom roku, no to nije pravilo.
Stres je važan faktor u nastajanju migrenskog napadaja. Često se opisuje i migrena za vrijeme vikenda, kad se osoba može opustiti, ali sebi nekim podsvjesnim mehanizmima to ne dopušta. Opisuju se i promjene vremenskih fronti (posebno južno i vlažno vrijeme) kao jedan od faktora koji pogoduje nastanku migrenskog napadaja, kao i prekomjerno izlaganje vrućini i suncu, odnosno hladnoći.
Hormonski utjecaj kod žena već smo spomenuli, a često se opisuju i pojedine vrste hrane koje pogoduju nastanku migrene, npr. sirevi, posebno zreliji, te čokolada, kafa, različita alkoholna pića (npr. crno vino), oscilacije šećera u krvi (posebno kod dijeta za mršavljenje).
Pušenje je siguran činitelj u nastanku napada migrene, zatim nedovoljno odmaranje, neprospavane noći, predugo gledanje TV-a ili drugi svjetlosni stimulusi (računari, light-show).
Drugim riječima, bilo koji faktor koji dovodi do disharmonije i poremećaja u životnoj ravnoteži može biti okidač za napad.
Sve to ne treba uzeti kao pravilo. Kod svake osobe prisutan je drugi činitelj, odnosno kombinacija nekoliko njih. Ponekad se, unatoč detaljnoj analizi, ne može tačno utvrditi što je uzrokovalo napad. Ipak, osobama s migrenom preporučuje se da se klone onog što im škodi i da pokušaju voditi zdrav život, usklađen s prirodom i sa samim sobom.
Migrena – simptomi
Međunarodno društvo za glavobolju (International Haedache Society), koje je uvelo kriterije za klasifikaciju glavobolja i migrena koji bi se trebali primjenjivati u cijelom svijetu, navodi nekoliko vrsta migrena.
Migrena bez aure
Karakterizira je napad glavobolje koji traje (ako se ne liječi) od četiri do 72 sata. Riječ je o pulsirajućoj boli koja se javlja u jednoj strani glave i remeti svakodnevni život. Često počinje ujutro, pojačava se pri tjelesnom naporu i kretanju. Obično se uz glavobolju javlja barem jedna od sljedećih karakteristika: mučnina i/ili povraćanje, osjetljivost na svjetlo i/ili buku. Neposredno prije i za vrijeme napada može se zapaziti pojačana hidratacija tijela. Iako periodični, napadi takve glavobolje nisu redovni, pa je moguće da osoba s tim tipom glavobolje duži period bude bez glavobolje i bez liječenja. kod žena je tokom trudnoće primijećeno da napadaji takve glavobolje ili prestaju ili su puno rjeđi.
Migrena s aurom
Već i samo ime kaže da glavobolji prethodi tzv. aura, koja se može očitovati kao smetnja vida, mrlja u vidnom polju koja se povećava, zamućen vid ili čak potpuna sljepoća na jednom oku, no mogu se javiti i svjetleće tačkice, zvjezdice ili cik-cak crte. Mogu se javiti i drugi neurološki simptomi, npr. utrnulost i slabost u ruci i nozi te utrnulost u jednoj strani lica, smetnje govora, promjene raspoloženja, vrtoglavice, nelagoda u prsima. Aura obično traje oko pola sata, ne duže od sat vremena i nakon nje se javljaju glavobolja, mučnina i osjetljivost na svjetlo i/ili zvuk. Katkad se glavobolja javi tek nakon nekog vremena, a koji put se uopće ne javi, nego napadaj završava aurom. Ako se glavobolja javi nakon aure, traje obično od 8 do 24 sata. Najčešće je jednostrana, ali može se proširiti i obostrano, s time da je jača na onoj strani na kojoj je počela. Bolesnici osjećaju opću slabost, blijedi su, razdražljivi, najčešće s izraženim podočnjacima oko očiju i podbuhla su lica.
Migrena s tzv. produženom aurom (migrena s komplikacijama)
U auri mogu biti izraženi i neki puno veći i dramatičniji neurološki ispadi, kao što su oduzetost jedne strane tijela različita stepena, vrtoglavica, smetnje ravnoteže, šumovi u ušima, poremećaj svijesti, ispadi pojedinih moždanih živaca.
Migrenozni status
Poseban oblik migrene u kojem napad migrenozne glavobolje traje duže od 72 sata, bez obzira na liječenje. Glavobolja je kontinuirana ili s prekidima manjim od četiri sata. Tokom napada migrene, može, doduše rijetko, nastati i moždani udar. Neurološki ispad katkad danima ne iščezava nakon takvog napada, čak i do sedam dana.
Glavobolja tenzijskog tipa
Nastaje zbog stiskanja (kontrakcije) mišića, a naziva se još i psihomiogena, neurotična ili stresna glavobolja. Može trajati od pola sata do sedmicu. Bol je u obliku pritiska i stezanja poput obruča, obično u predjelu čela, ali i u potiljku. Može biti blaga, ne više od obične nelagode, no može biti i neugodna. Kretanje ne mijenja karakteristike bola. Može biti prisutna blaga mučnina, ali nikad nema povraćanja i osjetljivosti na svjetlo ili zvuk. Osim na bol u glavi, bolesnici se žale i na druge tegobe – punoću u trbuhu, stezanje u grlu, lupanje srca, razdražljivost, teškoće koncentracije i pamćenja. Riječ je zapravo o dugotrajnoj napetosti mišića glave i vrata kao tjelesnom izrazu psihičke napetosti.
Može biti posrijedi i epizodična tenzijska glavobolja, koja traje od 30 minuta do sedam dana, a broj dana u godini s glavoboljom je obično 180 ili prosječno 15 dana mjesečno.
Hronična tenzijska glavobolja češća je od epizodične. Karakteristike boli su iste, samo je intenzitet slabiji. Bitna karakteristika je da osjećaj boli nikad ne prestaje, iako varira u intenzitetu do gotovo nezamjetljive glavobolje.
Dijagnostika migrene
Da bi se procijenilo o kakvoj je vrsti glavobolje riječ, nakon uzimanja anamnestičkih podataka o tegobama bolesnika i prijašnjim bolestima, treba učiniti detaljan neurološki pregled i laboratorijsko-biohemijske analize krvi. Potom se za procjenu moždane cirkulacije preporučuje dopler-sonografija krvnih žila glave i vrata, zatim snimanje električne moždane aktivnosti (EEG), eventualno i šira obrada koja uključuje i kompjutoriziranu tomografiju mozga (CT) ili čak magnetsku rezonansa mozga (MRI).
Dijagnostiku je katkad potrebno dopuniti radiološkim snimanjem glave i vratne kičme ili krvnih žila glave (odnosno mozga) i vrata pomoću kontrastnih sredstava. Vidni evocirani potencijali (VEP) mogu dati karakterističan nalaz kod migrena s aurom.
Unatoč navedenom, zasad ne postoji dijagnostička metoda koja izolirano sa sigurnošću može dokazati migrenu izvan napada.
