Lako je smetnuti s uma da su naša djeca naša ogledala i da je od suštinske važnosti biti primjer lijepog i dobrog ponašanja. Korištenje i izbjegavanje određenih riječi i fraza može u velikoj mjeri da promijeni odnos između roditelja i djece na bolje.
Roditelji treba češće da govore
“I”
Korištenje riječi (veznika) “I” pri razgovoru sa djetetom podsjeća nas da dvije naizgled kontradiktorne stvari mogu biti istinite istovremeno. Kada upotrebljavate riječ “I” vi zahvaljujući njoj prenosite svu nepokolebljivu ljubav i vjeru na vaše dijete, posebno u trenucima kada je važno da pokažete da ne odobravate njihove određene postupke. Rečenicom “ti si dobra osoba i moraš vježbati svoje vještine tolerancije prema mlađoj sestri”, vi vašem djetetu dajete do znanja da je volite i priznajete njen karakter uprkos tome što je pokazala nizak prag razumijevanja za svoju mlađu sestru.
Riječi koje treba izbjegavati
“SAMO”
Reći djetetu koje se bori sa socijalnom anksioznošću da “SAMO” razgovara sa drugom djecom na zabavi je jednako strašno kao i reći osobi koja ima fobiju od visine, da pređe preko mosta koji spaja dva planinska vrha. Također, to “SAMO” upotrijebljeno u rečenici koja se upućuje onom ko se bori sa depresijom, u obliku “SAMO ustani iz kreveta” djeluje teže od svega na svijetu. Isti izazov “SAMO se smiri” predstavlja i djeci koja imaju problema sa hiperaktivnošću. To SAMO je upravo ono što stvara razdor između vas i vašeg djeteta, jer ono to nešto SAMO (trenutno sad) ne može.
“ALI”
Imajte na umu da je riječ “ALI” negativnog konteksta uvijek kada pokušavate da razgovarate sa svojim djetetom. Umjesto da kažete “on je divno dijete ALI treba da poradi na svom ponašanju”, zamijenite to ALI sa onim I koje smo gore pomenuli.
U tom pogledu prvi dio rečenice nećete negirati i na taj način umanjivati njegovu vrijednost. Djeca su sklona tome da čuju uglavnom kraj vašeg izlaganja, onaj iza tog ALI. U tom pogledu ona će prihvatiti činjenicu da se ne ponašaju lijepo, uopće ni ne čuvši da im poručujete da su zapravo dobra.
