Rascjep, raspuknuće kože i dijela sluznice čmarne zone naziva se analnom (čmarnom fisurom) koja predstavlja veoma čest oblik oboljenja čmara u sklopu analnog sindroma bolesti.
Analni rascjep se najčešće javlja uz hemoroide (šuljeve), a rijetko kao samostalni oblik obolijevanja. Žene nešto češće obolijevaju od muškaraca. Bolest se, često, javlja u srednjoj životnoj dobi. Ispoljava se kao linearni ili ovoidni rascjep, dužine do nekoliko centimetara (4-5 cm). Najčešće se lokalizira u predjelu 12 sati, odnosno, na stražnjem srednjem dijelu čmarne zone prema trtičnoj kosti. Rjeđa je na prednjem dijelu čmara (u 10 % – kod žena).
Uzroci nastanka analne fisure
Jednostavno raspuknuće (fisura) analnog kanala nastaje pri evakuaciji tvrde stolice nakon zatvora ili prilikom eksplozivne evakuacije plinova kod proljeva.
Hemoroidalana analna fisura nastaje nakon tromboze unutrašnjih hemoroida i bolnog grča analnog mišića. Stolica prilikom evakuacije mehanički „odnese” raspali/kolikvirani trombozirani hemoroid nakon čega ostane defekt u vidu analne fisure.
Najteži oblik je analna fisura, bolje reći analni rascjepi, koji prate zapušteni stadij hemoroidalne bolesti, odmosno, stadij fibroze, kada dođe do fibroze/stvaranja ožiljka samog analnog kanala koji postaje sužen i jednostavno puca pri svakoj stolici i na kraju i vjetrovima. Nepodnošljivi bolovi, nažalost, natjeraju bolesnika da se javi ljekaru.
Analni rascjep nakon papilitisa nastaje nakon što stolica pri evakuaciji „odnese” upaljenu analnu papilu što se manifestuje rascjepom sa postojanjem takozvanog „hemoroid stražara”.
Maligna analna fisura nastaje kod malignih oboljenja čmarne lokalizacije kada prilikom evakuacije stolice dolazi do karakterističnih neizdrživo bolnih rascjepa što je posebna karakteristika ovih fisura.
Znaci analne fisure (čmarnog rascjepa)
U početku bolesti najznačajniji znak je podnošljiv bol, takozvani „fisuralni bol” koji je oštro ograničen i ispoljava se kao kratkotrajni osjet pečenja i osjećaja toplote do jedan sat nakon stolice. Kasnije bol postaje nepodnošljiva, stalna, sa osjećanjem prženja, kao da je usijano gvožđe u anusu (čmaru). Tada bol nije oštro ograničena. Širi se u leđa, trticu, perineum, mokraćnu bešiku, ponekad zrači u noge (imitira išijas).
Kod žena izaziva grč maternice, dovodeći do oskudnih krvarenja. Bol u mokraćnoj bešici dovodi do smetnji u mokrenju, učestalog mokrenja i na kraju do zastoja mogućnosti oticanja mokraće (retencije).
Analna fisura
Kako bolest perzistira, bol postaje stalna. Nakon svake stolice bolovi su sve jači, postaju nepodnošljivi, često dovode do kolapsa. Na kraju bol je stalna, perzistira i u miru. Karakterističan je položaj bolesnika koji prilikom sjdenja na stolici zauzima bočni stav, sa osloncem na stranu jedne natkoljenice. Hod bolesnika je patkast, sa pojačanjem bolova prilikom kretanja. U tom stadiju bolesnik nakon defekacije, zbog nepodnošljivog bola, u jauku padne preko kreveta, ostajući sve dok se bol ne smanji.
Strah od bolova odlaže stolicu, stolica postaje tvrđa, što stvara takozvani „circulus vitiosus” u održavanju fisure. Bolesnik sa analnom fisurom nema sna zbog bolova, ne može da sjedne na stolicu, otežano hoda, postaje izrazito nervozan.
Nerijetko dio tih bolesnika dospije na neuropsihijatriju, gdje se liječi od nervoza.
Dijagnoza analne fisure (analnog rascjepa) se postavlja na osnovu navedene simptomatologije i pregleda čmara bimanualnim razvlačenjem kože čmara. Pregled prstom najčešće je nemoguć i kontraindiciran je zbog nepodnošljivih bolova. Lokalna upotreba anestetičkog sredstva omogućava endoskopski pregled i dijagnozu.
Liječenje analne fisure
Jednostavna analna fisura se liječi lijekovima (masti i čepići) uz regulaciju stolice na nivo kašaste u trajanju od 2-4 sedmice. Ako nakon toga ne dođe do izlječenja, mora se poduzeti operacija.
Hemoroidalna analnu fisuru jedino je moguće izliječiti operacijom hemoroida.
Fisura zbog papilitisa zahtijeva eksciziju oba dijela analne papile.
Poseban problem predstavljaju analne fisure nastale pucanjem fibroze, ožiljno promijenjenog analnog kanala završnog stadija hemoroidalne bolesti. One se liječe složenim protokolom rektoanalne reparacije analnog prstena mišića i predstavljaju poseban izazov za hirurga i bolesnika. U djelokrugu su velikog iskustva subspecijaliste hirurga koji se bave tom problematikom.
Maligna analana fisura zahtijeva liječenje osnovnog oboljenja nakon kompletnog dijagnostičkog protokola. Nažalost, mi najčešće dobivamo bolesnike u uznapredovalom stadiju oboljenja, koji prethodno i pored karakteristične simptomatologije nisu nikada pregledani. Izbjegavanje tih pregleda, kako od strane pacijenta, tako i od strane ljekara je najveća greška i ogroman propust koji nepotrebno mjesecima muči bolesnika progresivno dovodeći do oštećenja mišića stezača čmara!
Ranije operacije analne fisure nisu rješavale uzroke bolesti i zato nisu bile uspješne. Svodile su se na presijecanje mišića stezača čmara, što je vodilo neuspjehu i visokom procenta nemogućnosti kontrole stolice i vjetrova (preko 12 -15 %) i brojnim kasnijim komplikacijama, čak i ispadanjem crijeva kroz čmar (prolapsima).
Zato savjet bolesnim od analne fisure: nikada ne dozvoliti presijecanje mišića – koje se, nažalost još uvijek radi čak i u vrhunskim ustanovama tercijarnog nivoa hirurške djelatnosti!
(Autor: Prof. dr. Zuvdija Kandić, specijalista hirurg i subspecijalista abdominalne hirurgije
Alea dr. Kandić
Avdage Šahinagića 3, Sarajevo
Kontakt: +387 33 538 100; +387 33 447 681
email: [email protected]
www.aleadrkandic.ba)
