Muči vas često, nekontrolisano i neobjašnjivo plakanje?


Svi povremeno plačemo, nekad i po nekoliko puta na dan a da uopšte ne znamo pravi razlog plača. Ako plakanje postane učestalo ili nekontrolisano, a ne nema očiglednog uzroka i objašnjenja, trebalo bi razmisliti o tome da se obratimo ljekaru. Jer, razlozi su brojni – mentalno zdravlje, hormonska neravnoteža, neurološka stanja…

Uzroci neobjašnjivog plača

Mnogo je faktora koji mogu da budu razlog ili uzrok što osoba plače više nego obično, ili bez očiglednog razloga. Najčešći su razlozi neobjašnjivog plača, pre sveg kod žena, su: menstruacija, depresija, tuga, trudnoća, loše raspoloženje, nedostatak motivacije ili energije, problemi sa spavanjem i pamćenjem, nedostatak interesa za bebu i osjećaj beznađa i krivice.

Suze su sasvim OK kada imate menstruaciju

Hormonske promjene koje se javljaju u vrijeme menstruacije mogu izazvati emocionalne i fizičke simptome. Ljekari sve ove simptome zajednički nazivaju predmenstrualnim sindromom (PMS). Studija iz 2013. godine pokazala je da čak 75 odsto žena u reproduktivnom „pati“ od PMS – onih dana kada „ženi ne treba prilaziti, bez potrebe“. Plač je, na primjer, jedan od simptoma PMS-a.

U trudnoći hormoni sve diktiraju, pa i plač

Tokom i poslije trudnoće tijelo prolazi kroz mnoge hormonalne promene. Te promjene mogu da utiču na raspoloženje žene koje se mijenja iz minuta u minut. Plač je, naravno, učestaliji u ovom stanju žene. Naučne studije su potvrdile da većina žena oseti tugu i neku prazninu u roku od nekoliko dana od porođaja. Ako ova osjećanja traju duže od 2 nedelje, stručnjaci ukazuju da je riječ o postporođajnoj depresiji.

Emocionalni ispadi i plača zbog „burnout“ sindroma

Termin „burnout“ ili izgaranje zbog posla već nekoliko godina tretira se kao zvanična dijagnoza. Opisuje ekstremnu mentalnu i fizičku iscrpljenost koju osoba može da doživi kada je izložena prekomjernom, produženom stresu. Takvo stanje može da utiče na sposobnost osobe da reguliše svoje negativne emocije, što može dovesti do emocionalnih ispada i plača. Karakteristike ovakvog stanja osobe su:
– anksioznost
– depresija
– bes
– izolacija
– nesanica
– umor
– nedostatak koncentracije
– zaboravnost
– gubitak apetita
– uporni bolovi u grudima
– kratak dah
– lupanje srca
– vrtoglavica
– glavobolje

PROČITAJTE  Poljupci nas čine sretnijima, zato kad god imate priliku, ljubite se

Kad anksiozna osoba plače, ne pitajte zašto

Anksioznost je stanje mentalnog zdravlja koje uključuje povećani nivo straha, brige ili panike. Svake godine pogađa desetine miliona odraslih osoba u svijetu. U ovakvom stanju ljudi se osjećaju ranjivima i van kontrole – a to su osjećanja koja mogu da izazovu plač. Ako anksiozna osoba počne da plače, pravi razlozi najvjerovatnije neće biti jasni. Drugi simptomi anksioznosti su još i:
– nervoza
– razdražljivost
– osjećanja predstojeće opasnosti ili propasti
– poteškoće sa koncentracijom
– ubrzan rad srca
– ubrzano disanje
– povećano znojenje
– drhtavica
– osećaj slabosti ili umora
– poteškoće sa spavanjem
– gastro problemi

Depresivne osobe se lakše i češće zaplaču

Depresija se stručno opisuje kao stanje mentalnog zdravlja koje karakteriše loše raspoloženje. Ono traje danima, sedmicama, mjesecima ili godinama. Osoba koja se bori sa depresijom može da zaplače mnogo lakše ili češće od osoba koje nemaju taj problem. Depresivne osobe, takođe, često osjećaju bijes i razdražljivost, osjećaj krivice i beznađa, osjećaj obamrlosti ili praznine, samopuzdanje i samopoštovanje im je izuzetno nisko, nedostaje im interesovanje ili zadovoljstvo za hobije i rituale koje su nekada voljeli, pate od slabe koncentracije, imaju probleme sa spavanjem, mijenja im se apetit, a često imaju i suicidne misli.

Zbog „neriješene tuge“ ljudi se zaplaču bez „najave“

Tuga je složen proces koji se dešava kada neko izgubi nekoga ili nešto važno. Proces je različit kod osoba, ali je plakanje često sastavni dio tuge. Neki ljudi doživljavaju odloženu ili produženu tugu koja se vremenom ne poboljšava. Stručnjaci to nazivaju „komplikovanom“ ili „neriješenom“ tugom. A ona može dovesti do toga da se neka osoba iznenada zaplače, bez ikakve „najave“ ili upozorenja.
Ostali simptomi komplikovane ili neriješene tuge uključuju:
– nesposobnost prihvatanja gubitka
– emocionalnu obamrlost
– intenzivan emocionalni bol
– osjećanja lične krivice ili krivice uopšte
– osjećaj izolacije ili odvojenosti od drugih
– gubitak identiteta ili svrhe
– osjećaj da je život besmislen ili prazan
– suicidne misli

PROČITAJTE  Koliko dugo treba držati plank da bi se rezultati vježbanja vidjeli

PBA – nekontrolisani plač, bijes ili smijeh

Pseudobulbarni efekat (PBA) je neurološko stanje koje može da poveća sklonost osobe da plače. Druga imena za ovo stanje su emocionalna labilnost, refleksno plakanje, poremećaj nehotičnog emocionalnog izražavanja… PBA nastaje zbog prekida veze između frontalnih režnjeva mozga, malog mozga i moždanog stabla. Čelni režnjevi kontrolišu emocije, dok mali mozak i moždano stablo pomažu u regulaciji refleksa. Prekid veze između ovih područja može dovesti do emocionalne disregulacije, što dovodi do nekontrolisanog plača, bijesa ili smijeha. PBA može nastati i kao rezultat moždanog udara, demencije, amiotrofične lateralne skleroze, multiplaskleroza, Parkinsonove bolesti, Vilsonove bolesti, tumora na mozgu i traumatskih povreda mozga.

Po kulturnim faktorima – bogati češće plaču

Socijalni i kulturni faktori takođe mogu uticati na to koliko ljudi plaču. Osoba koje pripadaju kulturi u kojoj su plakanje i drugi oblici emocionalnog izražavanja manje prihvataljivi, često pokušavaju da izbegnu plakanje kako bi sprečile sramotu. Naučna studija iz 2011. istraživala je trendove plača kod odraslih u 37 zemalja. Otkriveno je da ljudi koji žive u bogatim zemljama sa ekstrovertnim kulturama češće plaču.

Kada se treba javiti lekaru?

Pa, kada bi bilo pravo da se neko, ko nekontrolisano plače, javi ljekaru? Takve osobe trebalo bi da se obrate ljekaru ako dožive plač koji je čest, nekontrolisano se javlja i bez očiglednog razloga, kada plač ometa sposobnost obavljanja svakodnevnih stvari, praćen je drugim fizičkim, emocionalnim ili psihološkim simptomima… Ako ljekar vjeruje da osoba možda ima osnovni problem mentalnog zdravlja, može je uputiti psihijatru ili psihoterapeutu. Ovi stručnjaci za mentalno zdravlje mogu pomoći ljudima da riješe osnovna pitanja i razviju odgovarajuće strategije suočavanja. Ukoliko ljekar posumnja da postoji problem sa fizičkim zdravljem, konstatuje se dijagnoza i predlaže liječenje.

PROČITAJTE  Šta se događa s implantantima, protezama i pacemakerima tokom i poslije kremacije tijela