Škotska je bila prva nacija u Britaniji koja je zabranila fizičko kažnjavanje djece, u novembru 2020. godine. Nakon toga to je učinio i Vels, gdje se uklonila pravna odbrana razumne kazne, što znači da „svako ko udari dijete o kome se stara može biti uhapšen i krivično gonjen zbog napada“.
Prvi ministar Mark Drejkford rekao je da zabrana označava „historijski dan“ za djecu i da „nema mjesta fizičkom kažnjavanju u modernom Velsu“.
Anketa koju je uradio YouGov za NSPCC 21. marta, na dan kada je Vels zvanično zabranio udaranje djece, pokazalo je da se i stavovi o tome u Engleskoj mijenjaju. Od skoro 3.000 ispitanih odraslih, 68% je reklo da fizičko disciplinovanje djeteta nije prihvatljivo, a 64% je podržalo zabranu udaranja u Engleskoj.
Engleska je sada u „usamljenoj“ poziciji jer je jedina nacija u Britaniji koja dozvoljava roditeljima da udaraju svoju djecu, odnosno nema zakon protiv toga. Zajedno sa Sjevernom Irskom, Engleska i dalje dozvoljava udaranje koje se smatra „razumnom kaznom“.
Ogromna većina zemalja širom svijeta je kodifikovala zakone koji zabranjuju zlostavljanje djece, uključujući i ono koje počini roditelj ili staratelj pod maskom „discipline“. Ali umjerenije fizičke kazne zauzimaju sivu zonu u većini ovih nacija.
Sve do posljednjih decenija, tijelesno kažnjavanje se nije smatralo tabuom čak ni u inače naprednim zemljama.
Ali dok razvijeni svijet nastavlja da se kreće ka nefizičkim oblicima discipline, samo mali broj zemalja je potpuno zabranila tjelesno kažnjavanje.
Prema Globalnoj inicijativi za okončanje svakog fizičkog kažnjavanja djece, ukupno 63 države širom svijeta proglasile su udaranje djece ilegalnim u bilo kom okruženju, uključujući i dom. Tjelesno kažnjavanje je nezakonito u školama u ukupno 135 zemalja.
Švedska je 1979. godine postala prva zemlja na svijetu koja je eksplicitno zabranila tjelesno kažnjavanje djece.
Zabrana je izazvala žestoku debatu o roditeljskim pravima i državnim obavezama i „našla na naslovnicama širom svijeta“, kaže Radio Švedska. Jedan od dopisnika stanice se prisetio da je „čitao naslove poput „Šveđani su poludjeli“ i „Vlada preuzima brigu o roditeljstvu u Švedskoj“, prenosi TheWeek.
A, otkrivamo i listu ostalih zemalja koje su to učinile nakon Švedske:
Albanija (2010), Andora (2014), Argentina (2014), Austrija (1989), Benin (2015), Bolivija (2014), Brazil (2014), Bugarska (2000), Kabo Verde (2013), Republika Kongo ( 2010), Kostarika (2008), Hrvatska (1999), Kipar (1994), Danska (1997), Estonija (2014), Finska (1983), Francuska (2019), Gruzija (2019), Njemačka (2000), Grčka (2006), Gvineja (2020), Honduras (2013), Mađarska (2004), Island (2003), Irska (2015), Izrael (2000), Japan (2020), Kenija (2010), Republika Koreja (2021) , Republika Kosovo (2019), Letonija (1998), Lihtenštajn (2008), Litvanija (2017), Luksemburg (2008), Sjeverna Makedonija (2013), Malta (2014), Republika Moldavija (2008), Mongolija (2016) , Crna Gora (2016), Nepal (2018), Holandija (2007), Novi Zeland (2007), Nikaragva (2014), Norveška (1987), Paragvaj (2016), Peru (2015), Poljska (2010), Portugal ( 2007), Rumunija (2004), San Marino (2014), Sejšeli (2020), Slovenija (2016), Južna Afrika (2019), Južni Sudan (2011), Španija (2007), Švedska (1979), Togo (2007) , Tunis (2010), Turkmenistan (2002), Ukrajina (2003), Urugvaj (2007), Venecuela (2007).
