Zbog nepravilnih uslova skladištenja, med se može zgusnuti i zbog toga će se promijeniti njegov ukus i kvalitet. Nije važan materijal od kojeg je napravljena posuda za skladištenje, već njegova nepropusnost. Poklopac bilo kog jela sa medom treba dobro zatvoriti. Navikli smo da čuvamo med u staklenim teglama, a po pravu se smatra najboljom posudom. Međutim, postoji jedno upozorenje. Zbog providnosti stakla, med može da se zgusne kada je izložen sunčevoj svjetlosti. Zbog toga teglu treba umotati, naprimjer, u peškir ili čuvati dalje od sunca.
Druga dobra opcija za skladištenje su drvene burad ili zemljani kontejneri. Pogodne su i plastične posude, pod uslovom da je materijal namijenjen isključivo za skladištenje hrane. Obično se na takvim mjestima prodaje med. I nema potrebe da ga sipate u plastične kontejnere, u kojima su, naprimjer, prethodno uskladišteni pribor za šivenje. Ovo je potpuno drugačija plastika koja sadrži nečistoće štetne za tijelo.
Iz istog razloga, metalne limenke nisu pogodne za čuvanje meda – posebno bakarni pribor. U procesu oksidacije, metali počinju da oslobađaju toksine, a ako to nije primjetno spolja po kvalitetu, onda se na ukusu pojavljuje metalni ukus. Pored toga, ove supstance su opasne po zdravlje.
Med se također može čuvati u frižideru. Ali u njemu se brže zgušnjava i šećeri. Ali to nije strašno: ako je med malo zašećeren, to ne znači da se pogoršao – u toku je potpuno normalan proces kristalizacije. Najbolja temperatura za čuvanje meda nije niža od plus 5 i ne viša od 20 stepeni.
