Deset posto neurohirurške aktivnosti čini dječija neurohirurgija. Ona dominantno obuhvata tretman razvojnih poremećaja nervnog sistema i mezenhimnih tkiva koja ga štite. Pedijatrijska neurohirurgija kongenitalnih lezija (nastalih u uterusu tokom razvoja ploda) uključuje tretman kraniofacijalnih anomalija (npr. sindrom Crouzon), kranijalnih disrafizama/nesrastanja (npr. encefalokele), kraniosinostoza (rano srastanje sutura lobanje), skrivenog i otvorenog disrafizma kičme (npr. mijelomeningokele, lipomijelomeningokele), te dječijeg hidrocefalusa (nakupljanje i pritisak likvora unutar mozga).
Također, tumori centralnog nervnog sistema su važno poglavlje u okviru pedijatrijske neurohirurgije. Primarni tumori mozga su najčešći solidni dječiji tumori. Jedine učestalije neoplazme dječije dobi su leukemije. Hirurgija epilepsije, uključujući složene procedure intraoperativnog moždanog monitoring i mapiranja, velikim dijelom spada u oblast pedijatrijske neurohirurgije.
Tretmani tumora
Neurohirurška onkologija se primarno odnosi na tretman adultnih, intrinzičkih, neuroepitelijalnih tumora centralnog nervnog sistema. To su tumori koji rastu iz struktura samog mozga i imaju porijeklo iz neuroepitela. U širem smislu neurohirurška onkologija obuhvata i tretman ekstrinzičkih tumora nervnog sistema, odnosno tumora koji rastu unutar lobanje, ali iz struktura izvan moždanog tkiva.
Mikroneurohirurgija, progres u primjeni modaliteta slikovite neurodijagnostike, razvoj slikom vođene neurohirurgije (engl. Image-guided Neurosurgery), te procedure intraoperativnog monitoringa, kao i hirurgija u budnom stanju (engl. Awake Surgery) su poboljšali generalne rezultate neurohirurškog tretmana onkoloških lezija. Dodatno poboljšanje hemoterapije sa uvođenjem temozolomida (Temodal), te razvoj radiohirurgije (Gamma knife, Linearni akcelerator/LINNAC) i bolje razumijevanje molekularne biologije tumora, kao i timski onkološki pristup, značajno su unaprijedili liječenje pacijenata sa neoplazmama nervnog sistema. Dalji napredak u ovoj oblasti je usko povezan sa razvojem i primjenom spoznaja bazične onkologije.
Funkcionalna neurohirurgija implicira hirurški pristup bolu, epilepsiji, spasticitetu, psihičkim poremećajima, te poremećajima pokreta (engl. Movement Disorders). Ablativne procedure, kojima se producira morfološka lezija u nervnom sistemu, su nekada bile vrlo prominentne. Danas je ablacija uglavnom zamijenjena stimulacijom pojedinih centara i dijelova nervnog sistema što označavamo pojmom duboka moždana i spinalna stimulacija (engl. Deep Brain and Spinal Cord Stimulation).
Neuromodulacija je postala integralni dio funkcionalne neurohirurgije, a odnosi se na korištenje genske terapije, bioloških vektora, različitih farmakoloških sredstava i hirurških procedura kojima se modulira funkcija nervnog sistema. Ona nudi tretman i pacijentima sa neurodegenerativnim i psihijatrijskim bolestima.
Savremena neurovaskularna hirurgiju (cerebrovaskularna hirurgija) je etablirana od strane Mahmud Gazi Yasargila i do ranih devedesetih godina prošlog stoljeća uglavnom je obuhvatala mikrohirurgiju vaskularnih morfoloških lezija (uključujući ‘clipping’ aneurizmi). Diseminiranje endovaskularne tehnike, u zadnje dvije decenije, značajno je promijenilo način djelovanja i doseg neurovaskularne hirurgije.
Danas se većina jednostavnih intrakranijalnih aneurizmi, u medicinski razvijenim zemljama, tretira endovaskularnim putem (engl. coiling). Ovaj tretman je rezultat timskog rada neurovaskularnih hirurga, interventnih neuroradiologa i neurologa. Pored aneurizmi, posebno stražnje cirkulacije, vaskularne malformacije i okluzivne cerebrovaskularne bolesti mogu se tretirati endovaskularnim pristupom (stent, preusmjerenje protoka, embolizacija, angioplastika).
Teška povreda glave ostaje glavni uzrok smrti i nesposobnosti mlađih adulta i djece. Adekvatnom i neodložnom neurohirurškom intervencijom u okviru neurotraumatologije, te upotrebom sofisticiranog monitoringa i primjenom savremenih metoda perioperativnog tretmana u neurohirurškoj intenzivnoj jedinci značajno je poboljšan ishod liječenja teško traumatiziranih pacijenata.
Neurotraumatologija obuhvata i operativni tretman različitih povreda kičme i kičmene moždine, kao i upotrebu intrumentacije kičme radi stabilizacije i fiksiranja prijeloma i nestabilnosti kičmenog stuba. Ovaj drugi segment neurotraumatologije je područje preklapanja neurohirurgije sa aktivnostima općih traumatologa i ortopeda.
Hirurgija baze lobanje je etablirana kao posebna neurohirurška disciplina krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Osnovu razvoja hirurgije baze lobanje predstavlja razvoj mikroneurohirurške tehnike i ovladavanje čitavim spektrom kompleksnih kranijalnih pristupa radi odstranjenja složenih morfoloških lezija u i oko baze kranijuma, kao i razvoj rekonstruktivne hirurgije glave, te tehnološki napredak koji implicira slikom vođenu hirurgiju, neuronavigaciju i stereotaksičnu radiohirurgiju.
Ovi preduslovi su omogućili da se u neurohiruršku praksu inkorporira složeni postupak odstranjenja tumora i drugih morfoloških lezija koje involviraju bazu lobanje, ali i intrakranijalni i ekstrakranijalni kompartment glave, te visceralni kranijum (orbita, nosna duplja, zračni sinusi) i kraniocervikalnu junkciju (spoj glave i vrata).
Također, tehnika hirurgije baze lobanje omogućava pouzdan atak na kompleksne lezije locirane isključivo intrakranijalno na donjoj strani mozga i to korištenjem složenih hirurških pristupa. Najčešći ekstrinzički tumori centralnog nervnog sistema, kao što su bazalni meningeomi, hipofizni adenomi, vestibularni švanomi (akustični neuromi) i kraniofaringeomi, postali su uobičajene i operabilne lezije neurohirurgu koji utilizira tehniku hirurgije baze lobanje. Pošto se ova tehnika koristi i u tretmanu morfoloških lezija ekstrakranijalnog kompartmenta glave sa ili bez prodora intrakranijalno-intraduralno (ispod tvrde ovojnice mozga), neurohirurg usko saradjuje sa neuro-otologom (otorinolaringologom), plastičnim i posebno maksilofacijalnim hirurgom.
Preklapanje neurohirurgije, ortopedije i traumatologije
Dodatni tretmani, uključujući sofisticiranu radiohirurgiju (Gamma knife, Cyberknife, Novalis sa mikro-multi-kolimatorima) i frakcioniranu stereotaktičnu radioterapiju (Linearni akcelarator), značajno su poboljšali ishod liječenja pacijenata sa intrakranijalnim tumorima, posebno tumorima baze lobanje.
Spinalna hirurgija je najveća subspecijalnost u okviru neurohirurgije i u većini neurohirurških centara čini oko polovine operativnog rada. Obuhvata problematiku koja se odnosi na spinalne tumore (primarne i sekundarne), spinalnu trauma, spinalnu bol i degenerativne bolesti kičme. Spinalna hirugija se razvila unutar neurohirurgije, ali je danas područje preklapanja i odgovornosti neurohirurga, ortopeda i traumatologa.
Unutar spinalne hirurgije ortopedima primarno pripada kongenitalna skolioza, trauma kičme je primarna ingerencija spinalnih traumatologa, dok su sva ostala područja spinalne hirurgije primarna sfera djelovanja neurohirurga.
Neurohirurški perioperativni tretman u intenzivnoj jedinici je integralni dio neurohirurgije. Neurohirurgija nema samo operativni aspekt, već se u okviru ove složene specijalnosti pacijenti liječe i u zaštićenom okruženju neurointezivne jedinice, koja u fokus interesa stavlja mozak pojedinačnog pacijenta. Neurohirurgija uključuje i perioperativni tretman i kompleksni monitoring teških pacijenata sa različitim neurosupstratima.
