Današnji život “u šestoj brzini”, prepun stresa, grešaka u prehrani i zanemarivanja signala organizma idealan je za razvoj oboljenja štitnjače.
Bilo kao hipo- ili hipertireoza, hormonalni disbalans obično počinje postepeno, na vrijeme nagoviještajući nastup manifestne bolesti, često pružajući priliku ranim intervencijama koje mogu bolest u ranoj fazi zauzdati u većem opsegu nego u trenutku razvijene kliničke slike.
Ovisno o količini i vrsti cirkulirajućih hormona štitnjače te o njihovim perifernim učincima odnosno manifestaciji u vidu simptoma, bolesti štitnjače dijelimo na hipotireozu i hiperitreozu.
Štitnjača (glandula thyroidea) neparna je žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem, leptirastog oblika, smještena na prednjem donjem dijelu vrata. Uloga zdrave štitnjače jest proizvodnja i lučenje hormona trijodtironina (T3) i tiroksina (T4).
Hormoni štitnjače imaju važnu ulogu u regulaciji metabolizma: povećavaju bazalnu potrošnju kisika i stvaranje topline (termogeneza), povećavaju sintezu bjelančevina, povećavaju minutni volumen srca, ubrzavaju metabolizam lipida (time potiču razgradnju kolesterola i smanjuju njegovu količinu u organizmu), potiču metaboliziranje steroidnih hormona, vitamina B i mnogih lijekova.
Potiču procese okoštavanja, rast kosti u dužinu te lučenje hormona rasta. Učestvuje u razvoju centralnog nervnog sistema. Osiguravaju budnost, reakcije na podražaje, pamćenje i sposobnost učenja. Važnu ulogu imaju i u reprodukciji i održavanju normalne trudnoće.
Podmukla hipotireoza
Hipotireoza je stanje smanjenog stvaranja hormona štitnjače, uzrokovano različitim mehanizmima. Najčešći uzrok hipotireoze jest hronična, autoimuna upala štitnjače – tzv. Hashimotov tiroiditis, pri čemu postepeno dolazi do propadanja tkiva štitnjače i poljedičnog gubitka njezine endokrine funkcije.
Hipotireoza može biti i uzrokovana nekim vidom liječenja – zračenjem vrata, operativnim odstranjenjem tkiva štitnjače, primjenom radioaktivnog joda, uzimanjem određenih skupina lijekova, nedostatkom joda u prehrani, a može biti i posljedica poremećenog rada hipofize i hipotalamusa.
Ukoliko uzrok disfunkcije leži u samoj štitnjači, nazivamo je primarnom hipotireozom (u 95% slučajeva), ukoliko je “greška” u hipofizi nazivamo je sekundarnom hipotireozom, a ukoliko je glavni krivac hipotalamus, govorimo o tercijarnoj hipotireozi. Hipotireoza može biti i prolazna (u trudnoći, kao reakcija na liječenje hiperotireoze, nakon djelomičnog operativnog odstranjenja, uslijed akutnih upala štitnjače…), a simptomi prolaze kroz nekoliko sedmica.
Simptomi hipotireoze proizlaze iz usporenih metaboličkih procesa, smanjene potrošnje kisika, poremećenog metabolizma određenih vitamina, lipida i proteina, a s obzirom da u pravilu nastaju postepeno, često prolaze nezapaženi u ranim fazama bolesti.
Glavni simptomi su:
hroničan umor, malaksalost
bolovi u mišićima i zglobovima
usporenost, pospanost, otežana koncentracija
snižena tjelesna temperature, nepodnošenje hladnoće
bezvoljnost, napetost, razdražljivost, promjene raspoloženja
opstipacija
porast tjelesne težine
povišen nivo holesterola, LDL i triglicerida u krvi
usporen rad srca, smanjeni minutni volume srca / oslabljena srčana funkcija
anemija
edemi (oticanje nogu, ruku, lica, jezika, kapaka)
smanjeno znojenje
suha, ispucala kosa koja pojačano opada
suha koža koja se ljuska, sklona crvenilu, svrbežu, aknama i upalama
krhki, ispucali nokti
promuklost (uslijed otoka glasnica), česte grlobolje
nagluhost
zamagljen vid
poremećaj menstruacijskog ciklusa
sterilitet
pojava gušavosti
miksedemska koma – najteži stepen bolesti s gubitkom svijesti i hipotermijom
usporen / smanjen rast u djece, blaža mentalna retardacija
Kako bolest ne bi napredovala, odnosno simptomi se sve više pogoršavali, potrebno je što prije započeti liječenje. Hipotireoza se liječi nadomjesnim hormonima štitnjače, najčešće sintetskim tiroksinom (T4). Liječenje se uvodi polako – doze se postupno prilagođavaju do djelotvornih, a liječenje je u pravilu doživotno.
Hrana koja pomaže
S obzirom da je – naročito u nerazvijenim zemljama i endemskim područjima – glavni uzrok hipotireoze nedostatak joda u prehrani, neophodno ga je dodavati svakodnevnoj prehrani, naprimjer kroz jodiranu so ili namirnice bogate jodom, poput ribe, školjaka i morskih plodova.
No, osim općepoznatog joda, postoji niz nutrijenata čijim se redovnim unosom može u određenoj mjeri utjecati na rad štitnjače. Važan je svakodnevni unos vitamina C, E, B2 (riboflavin), B3 (niacin), B6 (piridoksin), cinka, selena i aminokiseline tirozina kojom obiluju riba, meso, mliječni proizvodi i mahunarke.
Namirnice koje bi trebalo uključiti u redoviti plan prehrane su:
riba (tuna i losos, bogati selenom), školjke i morski plodovi
meso
mahunarke
cjelovite žitarice, smeđa riža (bogata selenom)
orašasti plodovi
sjemenke, posebno suncokretove
voće i povrće: citrusno voće, marelice, avokado, banane, jagode, šljive, paprika, mrkva, šparoge, špinat
mliječni proizvodi, posebice s dodatkom probiotskih kultura
zeleni čaj
kokosovo, maslinovo i riblje ulje
S obzirom da hipotireozu karakterizira usporen metabolizam, usporena probava, povišen nivo masnoća u krvi i dobitak na tjelesnoj težini, prijeko je potrebno optimizirati svakodnevnu prehranu.
Uz obilnu hidraciju i pojačanu tjelesnu aktivnost, potrebno je organizmu osigurati dovoljan unos prehrambenih vlakana (najmanje 30 grama dnevno) koja će pojačati osjećaj sitosti, potaknuti crijevnu peristaltiku i smanjiti apsorpciju suvišnih masnoća.
Osim stimulansa u obliku kofeinskih napitaka, preporučljivo je izbjegavati i određene namirnice čiji sastojci mogu ometati apsorpciju joda i time pogoršati hipotireozu.
Na “crnoj listi” nalaze se:
kupus
kelj
brokula
rotkvice
senf
soja i proizvodi od soje
breskve
lanene sjemenke
kikiriki
batat
Neugodna hipertireoza
Drugo najčešće oboljenje štitnjače – hipertireoza, stanje je suprotno hipotireozi: uslijed autoimunih zbivanja, upala (subakutni i hronični tiroiditis) ili tumora (toksični adenom), dolazi do prekomjernog stvaranja i izlučivanja hormona štitnjače. Najčešće se javlja u žena (5 puta češće nego u muškaraca) u dobi od 20-40 godina, a glavni uzrok (u 70-80% slučajeva) jest Basedow-Gravesova bolest odnosno difuzna toksična guša. Često potaknuto stresom, trudnoćom, zračenjem vrata ili težom infekcijom, dolazi do stvaranja protutijela specifičnih za vlastite tireocite (ćelije štitnjače), koja djeluju poput TSH – stimulirajući štitnjaču na pojačano stvaranje i lučenje T3 i T4. Hipertireoza može nastati i uslijed povećanog unosa joda te kao posljedica dugotrajnog, prekomjernog uzimanja sintetskih hormona štitnjače (u sklopu liječenja hipotireoze).
Glavni simptomi hipertireoze su:
razdražljivost, nemir, nervoza, promjene raspoloženja
smanjena sposobnost koncentracije
dvoslike, smetnje vida, povlačenje kapaka i izbuljene oči
tremor (drhtanje ruku, osjećaj “treperenja” tijela)
povišen krvni pritisak, tahikardija (ubrzan rad srca)
pojačano znojenje, nepodnošenje topline
opadanje kose
učestale stolice
gubitak tjelesne težine
poremećaj menstrualnog ciklusa
malaksalost
nesanica
guša (povećana štitnjača), osjećaj “knedle” u grlu, pritisak u vratu
Liječenju hipertireoze pristupa se – ovisno o uzroku – na nekoliko načina: lijekovima (tireostatici propiltiouracil i tiomidazol koji sprečavaju proizvodnju vlastitih hormona štitnjače), radioaktivnim jodom i operativnim zahvatom.
S obzirom na stanje ubrzanog metabolizma, odnosno katabolizam, dolazi do propadanja jednog dijela mišićne i koštane mase pa se preporuča povećan unos aminokiselina, proteina i kalcija (1200 mg dnevno).
Pozitivan učinak na hiperprodukciju hormona štitnjače pokazale su i određene namirnice i hranjive tvari, pa se preporučuje njihov unos:
grah
karfiol
soja i sojini proizvodi
tamnozeleno lisnato povrće
kurkumin
srčanik (biljka iz porodice mente)
omega-3 masne kiseline
vitamin C.
