Demencija: Simptomi i kako usporiti razvoj

Demencija
Razvoj demencije se može usporiti

Demencija je klinički sindrom obilježen stečenim gubitkom kognitivnih i emotivnih sposobnosti. Demencija je prisutna u tolikoj mjeri da ometa svakodnevnu aktivnost oboljelog i značajno smanjuje kvalitetu života. Kako kognitivno i funkcionalno propadanje s godinama dovodi do smrtnog ishoda, ključno je poznavati načine kako usporiti razvoj demencije. 

Šta je demencija i koliko je učestala? 

Pojam demencija ne uključuje specifičan uzrok ni patološki proces. Danas je poznato više od 50 bolesti koje mogu uzrokovati demenciju, iako većina demencija je uzrokovana nekom od neurodegenerativnih bolesti. Najčešći uzrok demencije širom svijeta je Alzheimerova bolest koja je “krivac” za oko 70 posto demencija. Učestalost demencija raste s godinama života, a dvostruko je češća kod žena. Procjenjuje se da oko 5 posto 65-godišnjaka pati od nekog oblika demencije. Daljnjim starenjem rizik od razvoja demencije se udvostručuje svakih 5 godina života. Tako se računa da oko 40 posto 80-godišnjaka boluje od demencije. 

Kako stanovništvo širom svijeta stari, a očekivani životni vijek se kontinuirano produžuje, nije teško zaključiti da demencije već sada predstavljaju veliki javno zdravstveni problem. Uzevši u obzir činjenicu da je još uvijek nedovoljno poznata etiologija većine demencija i da je sva dostupna medikamentozna terapija samo simptomatska, dodatno se nameće važnost što ranijeg otkrivanja bolesti, liječenja potencijalno reverzibilnih uzroka demencije te odgode (ili barem usporavanja) napredovanja bolesti. 

Kada posumnjati na demenciju? 

Normalno starenje je obilježeno fiziološkim padom određenih fizičkih i kognitivnih sposobnosti. Javlja se kod većine ljudi nakon pedesete godina života te ne utječe na normalno funkcioniranje (npr. zaboravljanje imena). U okviru normalnog starenja na fizičkom planu možemo očekivati da je osoba psihomotorno usporenija, ima pad vidne i slušne sposobnosti, umanjen osjet vibracije, uže zjenice, blagu lordozu, kao i limitirane kretnje u vratu i leđima. Na kognitivnom planu se normalno uočavaju poteškoće usmjeravanja pažnje i učenja novih informacija. Zatim blaži pad verbalne fluentnosti i usporeno vrijeme reakcije. Bitno je naglasiti da su kod normalnog starenja očuvane stalna pažnja kao i neposredna, odgođena i proceduralna memorija. 

PROČITAJTE  Ovi vitamini smanjuju mogućnost pojave demencije

Simptomi i znakovi koji bi mogli upućivati na razvoj demencije javljaju se postepeno. Progrediraju od blažih ka težima te zahtijevaju liječničku intervenciju. Posljednjih godina su epidemiološke studije pokazale da je Alzheimerova bolest multifaktorijalna bolest s nekoliko modificirajućih faktora rizika. To su faktori rizika koji se javljaju već u srednjoj životnoj dobi i na njih je moguće utjecati. Radi se o povišenom krvnog pritisku, šećernoj bolesti, pretilosti, tjelesnoj neaktivnosti, pušenju, konzumaciji alkohola te depresiji. 

Klinička prezentacija demencije 

Među kognitivne simptome demencije spadaju otežana koncentracija, smetnje pamćenja (zaboravljivost), učestalo ponavljanje istih pitanja, teškoće u izražavanju, zametanje predmeta svakodnevne upotrebe, otežano snalaženje u prostoru, nemogućnost izvođenja uobičajenih radnji (kao što je odijevanje), akalkulija, usporenost, neprepoznavanje bliskih osoba, gubitak društvene procjene (nekritičnost), smanjenje mentalne fleksibilnosti, gubitak apstraktnog razmišljanja, kao i dezorijentiranost u vremenu. 

Među poremećaje ponašanja koji se također mogu javiti spadaju socijalna izolacija, suicidalne ideje, deperesija, paranoja, poremećaj ciklusa spavanja, promjene raspoloženja i anksioznost, optuživanja, agitacija, lutanja, socijalno i seksualno neprihvatljivo ponašanje, deluzije, agresija i halucinacije. 

Poteškoće u izvođenju aktivnosti iz svakodnevnog života koje se javljaju jesu propuštanje zakazanih sastanaka, poteškoće pri telefoniranju, poteškoće pri pripremanju obroka, nemogućnost samostalnog putovanja, poteškoće u korištenju kućanskih aparata, pronalaženja stvari i biranja odjeće, poteškoće ili nemogućnost samostalnog odijevanja i uređivanja, prestanak bavljenja hobijima, zapostavljanje higijene (iznošenje smeća, čišćenje stola, lična higijena), prestanak i nemogućnost samostalnog šetanja, kao i nemogućnost samostalnog hranjenja. 

Kako se liječi demencija 

Dijagnoza demencije ima jako veliki utjecaj kako na oboljele osobe, tako možda još i više na njihove porodice i skrbnike. Organizovana savjetovališta za porodice i skrbnike kao i efektivan holistički pristup njezi i palijativnoj skrbi od vitalnog su značenja za poboljšanje kvalitete života u uznapredovaloj i terminalnoj fazi bolesti. Međutim, upravo zato što se radi o još uvijek neizlječivoj bolesti, potrebno je naglasiti važnost njenog što ranijeg otkrivanja i liječenja dostupnom simptomatskom medikamentoznom terapijom koja može ublažiti postojeće tegobe. Ovisno o kliničkoj slici i fazi same bolesti ljekar će preporučiti terapiju.  

PROČITAJTE  Kefir je odličan za zdravlje – otkrijte zašto…

Glavni cilj u liječenju demencija je postizanje što bolje kvalitete života, što današnja tradicionalna medicina često nije u stanju pružiti. Potrebno je skinuti stigmu sa same bolesti i omogućiti bolesnicima što dulje samostalno funkcioniranje, te samim time odgoditi napredovanje bolesti. U tom cilju se i oboljeli i skrbnici potiču na uključenje u društvena dešavanja kao što su svečanosti, ples, predavanja. Pokušaj održavanja “normalnog” života što je duže moguće u okviru vlastitog doma podiže kvalitetu života i odgađa napredovanje bolesti. U ovom segmentu je bitno educirati njegovatelja da se ne ponaša prema oboljelom “kao prema djetetu”. Trebaju ga uključiti i poticati u svakodnevnom obavljanju rutinskih radnji. Zatim ga pitanjima i usmjeravanjima potiče u donošenju jednostavnijih odluka, što se pokazalo osobito efikasno u početnim fazama demencije. 

Povećanje kognitivne rezerve kroz kognitivnu aktivnost 

Neke studije su pokazale da visoka razina kognitivne aktivnosti povećava kognitivnu rezervu, omogućuje oboljelima da se bolje nose s patologijom same bolesti i tako minimiziraju simptomatologiju. Oboljele treba poticati na čitanje, računanje, igranje društvenih igara (memorijske kartice, kartanje, šah), rješavanje križaljki, sudoku. Poticanje osoba s demencijom i njihovih njegovatelja na korištenje tehnologija kao što su igraće konzole i tableti mogu poboljšati socijalne vještine, mentalnu stimulaciju i fizičku aktivnost. Ova tehnologija se pokazala vrlo korisnom u razvoju i stjecanju novih vještina i znanja. Osobe s demencijom kroz igre kao što su npr. kuglanje, igre ravnoteže ili “Google Earth” usluga na uzbudljiv i zabavan način potiču svoje fizičke sposobnosti, ali i odgađaju napredovanje bolesti.