Čuvarkuću bi trebala imati svaka kuća. Debeli su razlozi za to

0
211

Čuvarkuća je višegodišnja biljka koja može da naraste i do 30 centimetara. Što se tiče njenog opstanka u prirodi, veoma dobro podnosi i niske i visoke temperature.

U narodnoj medicini koristi se zbog svojih protivupalnih, i diuretičkih svojstava, a može se primijeniti obliku soka, obloga, masti, tinkture ili čaja.

Čuvarkuća je višegodišnja biljka iz porodice sukulenata, čiju otpornost najbolje opisuje njen latinski naziv Sempervivum, što u prevodu znači “zauvijek živa”. Na našim prostorima se gaji kao ukrasna i ljekovita biljka, koji karakterišu debeli mesnati listovi puni vode i cvjetovi zvjezdastog oblika.

Čuvarkuća je stari narodni lijek za bol u uhu, oštećenja bubne opne i gubitak sluha pa je često nazivaju i uhovnik. Njen sok rastvara višak smole u uhu i uopćeno smanjuje bol, a naziv čuvarkuća dobila je zbog toga što često krasi krovove kuća.

Za bol u uhu najbolje je da ukapate 3 do 4 kapi soka čuvarkuće u uho, da malo odležite i poslije se okrenete tako da sok iscuri iz uha. Osjetit ćete olakšanje odmah!

Ova biljka je svoju primjenu pronašla u narodnoj medicini, a moderna istraživanja su usmjerena na polisaharide iz soka čuvarkuće, jer se njima pripisuje djelovanje na imunološki sistem, kao i liječenje kancerogenih oboljenja.

Čuvarkuću je lako uzgojiti iz njenih izdanaka. Ona je veoma otporna biljka koja se može uzgajati u teglama ili na otvorenom. Dostupna je u različitim bojama, a naraste do dvadesetak centimetara. Gdjegod da je posadite nećete pogriješiti, dobit ćete divan ukras, a uz to i lijek za prvu pomoć. Interesantno je i to da čuvarkuća djeluje i nakon zamrzavanja.

To je posljedica njene visoke otpornosti na hladnoću i sposobnosti preživljavanja u ekstremnim zimskim uslovima. Bere se od marta do oktobra, a ako je u tegli onda i tokom čitave godine. Kažu da bi trudnice i dojilje trebalo da izbjegavaju konzumiranje čuvarkuće.